Njen povrijeđeni posinak molio ju je za pomoć, a onda je saznala strašnu istinu.
Iskreno, više ni ne znam kako da ovo napišem a da ne zvučim kao potpuni haos, jer upravo tako se sada osjećam. U životu svog posinka sam otkad je imao 6 godina. Sada ima 15. Nikada nisam pokušavala da “zamijenim” njegovu mamu ili nešto slično, samo sam bila tu. Vožnje do škole, odlasci doktoru, kasnonoćni razgovori, sve to. Uvijek sam ga voljela kao svoje dijete, čak i kada su stvari bile teške između njega i njegovog oca.
U posljednje vrijeme je bilo baš teško. Tinejdžerski stav, pomjeranje granica, sve ono uobičajeno. Ali prije nekoliko dana smo imali baš veliku svađu. Iskreno, više se ni ne sjećam kako je počelo, nešto glupo, ali je brzo eskaliralo.
U jednom trenutku me pogledao i rekao: “Ti nisi moja prava mama, prestani da se ponašaš kao da jesi.” To me pogodilo mnogo jače nego što sam očekivala. Nakon toga sam samo zašutjela.
Nekoliko sati kasnije vratio se kući kasno. Imao je modrice na licu i ruci, i djelovao je potreseno. Nije htio ništa konkretno da objasni, samo je stalno govorio: “Molim te nemoj nikome reći” i “Samo mi pomozi.” Na trenutak sam osjetila toliki bijes. Zaista sam pomislila: “Onda pozovi svoju pravu mamu.” I mrzim sebe što sam to uopšte pomislila. Ali to nisam izgovorila naglas.
Očistila sam mu rane. Sjedila tu pokušavajući da se saberem dok se on ponašao kao da je povrijeđen samo fizički, ne i emotivno. Onda mu je zazvonio telefon. Nisam pokušavala da špijuniram, jednostavno je bio tu dok je on bio rastresen. Vidjela sam pregled grupnog chata njegovih prijatelja. Ismijavali su mene. Zbijali šale na moj račun, užasne stvari. Nešto što stvarno nisam očekivala da ću vidjeti napisano. Osjetila sam kako mi se stomak okreće. Kao da su sve godine u kojima sam pokušavala biti uz njega bile potpuna šala za njih. On je odmah zgrabio telefon, kao da je znao.
Sada samo sjedim ovdje i osjećam se potpuno izgubljeno. “Povrijeđeno” nije ni blizu dovoljno jaka riječ. Ne znam da li da ga suočim s tim, da razgovaram s njegovim ocem, da ignorišem sve ili šta već. Dio mene želi potpuno da se zatvori, a drugi dio i dalje samo želi da ga zaštiti jer je ipak još dijete. Više ni ne znam šta sam mu ja zapravo.
Hvala,
Nana
brightside
